Bjelouška je jedna od naših najčešćih zmija. Na stražnjemu dijelu glave nalaze se karakteristične polumjesečaste svijetle mrlje s tamnim obrubom (uške) koje mogu biti bijele, žućkaste, crvenkaste ili narančaste boje. Leđna strana tijela često je siva, no lako se može naići na maslinastosmeđe, bakrene, zelenkaste te crne primjerke. Neke jedinke imaju i dvije usporedne svijetle pruge koje se protežu čitavom duljinom tijela. U Hrvatskoj je najsličnija mladoj
bjelici i
ribarici. Mlade jedinke
bjelice na stražnjemu dijelu glave imaju sličnu žutu obojenost koja podsjeća na uške, ali ih crna okomita crta od oka i preko usta jasno razlikuje od male bjelouške.
Ribarica ima drukčiji oblik glave – izduženija je, oblika uskoga trokuta i nema karakteristične uške na glavi. Nastanjuje područja u blizini vodenih i vlažnih staništa poput močvara, jezera, lokva, bara, rijeka i potoka i može je se naći na gotovo svim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je rasprostranjena po cijelome kontinentalnom dijelu i na nekim otocima: Krku, Cresu, Rabu, Pagu, Šolti, Korčuli i Dugome otoku.