Do nedavno se smatralo kako su
Morimus asper i
Morimus funereus odvojene vrste, no prema genetičkim istraživanjima ustanovljeno je da se radi o jednoj vrsti, genetički i morfološki varijabilnoj
M.
asper. Na Direktivi o staništima vrsta je navedena kao
M.
funereus, no radi nedavnih genetičkih istraživanja u Biologeru ćemo koristiti naziv vrste
Morimus asper.
Velika četveropjega strizibuba čest je kornjaš naših listopadnih šuma bogatih starim i mrtvim deblima. Veličinom od skoro 4 cm spada u veće kornjaše Europe. Odrasle jedinke imaju četiri velike crne pjege na tamno sivom tijelu koje mogu biti više ili manje vidljive. Ne mogu letjeti jer im je pokrilje (elitre) sraslo. Životni ciklus im je vezan uz stara i mrtva debla različitih vrsta drveća. Ženke nakon parenja polažu jajašca unutar mrtvog debla, gdje se ličinke potom razvijaju tri do četiri godine. Jedni su od rijetkih vrsta europskih kornjaša čije odrasle jedinke žive duže od jedne sezone, u njihovom slučaju odrasle jedinke žive do dvije godine. Pojavljuju se od ožujka do listopada jedne godine i nakon toga prelaze u stadij mirovanja odnosno dijapauze te nastavljaju ciklus naredne godine. Pretežno su aktivni noću, ali se mogu često vidjeti i danju kako miruju na deblu ili panju. Posebno ih privlači miris svježe posječenog drva pa ih se često može vidjeti na takvim mjestima. Moguće ih je zamijeniti s vrstama
Lamia textor i
Herophila tristis. Velika četveropjega strizibuba rasprostranjena je na području čitave Hrvatske, no nešto je rjeđa na priobalnom području te izostaje na većini otoka.